Uređenje interijera bitan je čimbenik u tome kako ćemo se osjećati u nekome prostoru. No, ni najugodniji namještaj ili boje zida ne mogu nadomjestiti nekvalitetnu ili neodgovarajuću izvedbu zbog koje imamo svakodnevne probleme poput: buke iz susjedne sobe ili stana, prodiranja vlage kroz zidove i slično. Zato smo sastavili ovaj popis, koji vam može pomoći ne samo razumjeti suvremenu gradnju, već možda i osvijestiti što zaista trebate da biste bili zadovoljni kvalitetom vašeg životnog prostora.
KOJE SU PREDNOSTI MONTAŽNIH ZIDOVA
U današnje vrijeme sve češće se koristi tzv. suha gradnja, odnosno gradnja gipskartonskim pločama. To je najčešći slučaj kod gradnje montažnih zidova. Prednosti takve gradnje su jednostavnost i brzina, manje nereda tijekom izgradnje i manja masa samoga materijala (manje opterećuju nosivu konstrukciju, posebno kod starijih zdanja). Njihova prednost je i u modularnosti, tj. mogućnosti da se s istim građevinskim elementima grade tanji ili deblji zidovi. Ono što im se najčešće predbacuje jest zvučna izolacija i osjećaj kao da su zidovi “šuplji”. Ako ste ikad stekli dojam da takvi zidovi nisu pružili dobru zvučnu izolaciju, to znači da vjerojatno nisu bili izvedeni prema potrebama prostorije. Najčešće se dogodi da izvođač na osnovnu podkonstrukciju montira samo jednostruku gipskartonsku ploču (trebala bi biti dvostruka, sveukupne debljine zida 12,5 cm) ili pak nije ugrađena zvučna izolacija između ploča.
IMAJU LI MASIVNI ZIDOVI JOŠ UVIJEK SMISLA?
Čest slučaj kod postojeće izgradnje kao i novogradnje je upotreba masivnih zidova od opekarskih ili betonskih elemenata. Prednost takvih zidova je masivnost, homogenost, relativna fleksibilnost kod korištenja i preinaka te mogući manji trošak dugoročnog održavanja. Nedostaci masivnih zidova su dugotrajnija gradnja, veća masa (što se može smatrati i prednošću) i teže uklanjanje s obzirom na masu. Gradnja lakobetonskim blokovima mogla bi se smatrati prijelaznim oblikom između masivnih i montažnih zidova, jer se može zidati ljepilom te potom plohu završiti samo gletanjem, bez žbukanja.
NAJPOZNATIJI ELEMENT TEHNIČKE UČINKOVITOSTI
Općenita energetska učinkovitost u gradnji se postiže nizom tehničkih ugrađenih elemenata i načinom korištenja građevne jedinice. Najpoznatiji element tehničke učinkovitosti je toplinska izolacija (ovojnica plus stolarija sa zaštitom od sunca), a odmah uz nju dolazi i sustav ventilacije koja može biti svojevrsna toplinska barijera. U smislu instalacija, možemo govoriti o učinkovitim sustavima grijanja, hlađenja i ventilacije te o učinkovitim električnim uređajima koji se koriste u prostoru. Učinkovitost, odnosno ekološka održivost se povećava izborom pogodnijeg osnovnog energenta, a ukupnu učinkovitost možemo poboljšati i rekuperacijom te upotrebom obnovljivih izvora energije.
O ČEMU VODITI RAČUNA KOD TOPLINSKE IZOLACIJE
Energetska učinkovitost, odnosno ušteda energije potrebne za grijanje i hlađenje, se najčešće ostvaruje kroz poboljšanja toplinskih svojstava građevine. Uobičajen i pravilan način toplinskog izoliranja građevine je pomoću vanjske ovojnice koja se može izvesti u više varijanti (npr. ventilirano i neventilirano pročelje). Otvori na pročeljima također spadaju u ovojnicu zgrade, kao i podovi te stropovi, odnosno krovovi. Kod otvora (vanjska stolarija) je osim samih toplinskih svojstava bitna i zaštita od sunca. Toplinska izolacija ovojnice se može izvoditi i s unutrašnje strane postojeće ovojnice, ali takav način treba izbjegavati zbog manje učinkovitosti, tehničke složenosti i velike cijene za pravilne izvedbe. Osobito je to izraženo kod masivnih konstrukcija.
RIJEČ-DVIJE O VENTILACIJI
Složeni ventilacijski sustavi (dovođenje, cirkulacija i odvodnja zraka) odavna su standard u poslovnim zgradama te javnim prostorima. Ipak, ti se sustavi u posljednje vrijeme sve više ugrađuju i u stambene prostore. Premda njihova ugradnja iziskuje značajnija početna ulaganja, njihova primjena u stambenoj arhitekturi se prakticira radi uštede energije te osiguravanja bolje mikroklime. Pojednostavljeno rečeno, ventilacijski sustav s rekuperatorom koji izmjenjuje zrak u stambenom prostoru smanjuje našu potrebu za otvaranjem prozora jer je zrak uvijek nov. Time se temperatura unutar nekretnine održava s manjim utroškom energije, budući da nema velikih temperaturnih skokova.
MIKROKLIMA
Jedan od aspekata unutarnjih prostora koji je izuzetno bitan za čovjekovo zdravlje, a na koji se uglavnom rijetko obraća pažnja je mikroklima. Dobra mikroklima postiže se raznim građevnim elementima, strojarskim instalacijama, a moguće i uz pomoć elektroničkih uređaja. Toplinska izolacija će učiniti da vanjski zidovi s unutarnje strane imaju temperaturu približno jednaku temperaturi zraka, što će povećati osjećaj ugode. Bitan element mikroklime je i optimalna vlažnost. Bitno je osigurati dovoljnu koncentraciju kisika i negativnih iona, a izbaciti ugljični dioksid (koji nastaje disanjem) te druge štetne plinove i hlapive tvari. Također, potrebno je otkloniti finu i grubu prašinu raznih sastava i porijekla iz prostora. Bitan element koji utječe na kvalitetu mikroklime je i sterilizacija zraka koja se može postići, između ostalog, i prisutnošću sunčevih zraka.